Wednesday 01st April 2020
x-pressed | an open journal
May 16, 2014
May 16, 2014

Španjolska: Hitni poziv za obustavu fiskalne reforme koju Vlada upravo priprema

Source: El Diario  Category: On the crisis
This article is also available in: esenel
Španjolska: Hitni poziv za obustavu fiskalne reforme koju Vlada upravo priprema

*Pročitajte cijeli tekst manifesta na španjolskom te listu potpisnika ovdje

  • Deseci ljudi iz akademskog i financijskog svijeta te područja socijalnih istraživanja potpisali su manifest protiv fiskalne reforme
  • Kritički se osvrću na spiralu rezanja troškova Vlade dok se u isto vrijeme smanjuju porezi koliko god je to moguće, posebno za kompanije i one sa visokim prihodima
  • “U svim zemljama koje su izgradile jaki sustav socijalne države, progresivno oporezivanje dobiti je najveći izvor prihoda”

Potpisnici manifesta prisiljeni su reagirati kao informirani građani i profesionalci zabrinuti za trenutni smjer socijalne politike, posebno za fiskalnu reformu koju Vlada priprema. Ne možemo ostati ravnodušni pred očiglednom jednodušnošću – djelom ili propuštanjem djelovanja – političkih i ekonomskih elita oko navodno neupitnih načela koja služe isključivo liberalnim i patrijarhalnim interesima. Smatramo kako socijalna situacija u našoj zemlji kao i neizbježno pogoršanje koje će predložene mjere izvazvati iziskuje savez između onih na koje se to odnosi. Savez za obuzdavanje daljnih rezova ionako bijedne socijalne zaštite u Španjolskoj te promociju promjene smjera koji bi vodio pravednijem i održivom društvu, i “kod kuće” i globalno.

1.    Stručno povjerenstvo za reformu španjolskog poreznog sustava je nelegalno jer njegov sastav (8 muškaraca i niti jedna žena) krši Zakon o jednakosti. Optužujemo Vladu za zlouporabu moći koja računa na nekažnjivost, proizašloj iz činjenice kako su upravo oni odgovorni za provedbu zakona kojeg sami krše. Nije točno da ne postoje stručnjakinje, prema tome, nema opravdanja za povredu zakona.

2.    Preporuke Stručnog povjerenstva kao i najave Vlade predstavljaju još jedan korak ka razaranju našeg poreznog i socijalnog sustava te sustava javnih službi. Tijekom cijelog 20. st. stvaran je konsenzus koji je zemljama poput Španjolske omogućio primjenu progresivnog socijalnog i poreznog sustava usprkos otporu moćne manjine. Institucije poput Svjetske banke, MMF-a i Europske komisije zagovaraju privatizaciju i rezove u javnim službama te pogodovanje nekritičke deregulacije tržišta, smanjenje poreza i doprinosa poslodavaca, kao i smanjenje progresivne stope oporezivanja uz istovremeni rast indirektnih poreza poput PDV-a.

3.    Ovaj put ne vodi ničemu novome već okolnostima koje su već iskusile brojne zemlje svijeta kao i Španjolska (koja je porez na dobit utemeljila na progresivnoj poreznoj stopi osobnog dohotka), prije Zakona o zdravstvenoj zaštiti iz 1986. (koji je utvrdio univerzalno pravo na javnu zdravstvenu zaštitu), prije Zakona o općem socijalnom osiguranju iz 1966. (koji je utvrdio javno osiguranje za sve radnike kao i naknadu za sve posljedice gubitka plaće itd.).
Bez općeg sustava socijalne skrbi i javnih usluga, kojeg je nemoguće održati bez progresivnog i općeg poreznog sustava, imat ćemo društvo u kojem će veliki dio stanovništva biti u zoni sive ekonomije. Posljedično, svaki takav pojedinac bit će bez socijalne zaštite, mirovine, zdravstvenog osiguranja i naknade za nezaposlene. Naći ćemo se u društvu sa još nižom razinom javnih usluga od razine koju imamo danas, u društvu sa lošim školstvom i javnom zdravstvenom zaštitom, u društvu bez javnog sustava predškolskog obrazovanja i dječjih doplataka. Ukratko, stanovništvo će biti prepušteno vlastitoj sudbini i u siromaštvu, sa niskom razinom društvene kohezije i visokom razinom nasilja.

Upravo su to uvjeti u svim zemljama koje su propustile uvesti opći sustav progresivnog oporezivanja, naknada i javnih usluga, usprkos najavama njihovih vlada o eri post-neoliberalizma. Unatoč takvim izjavama i navodno imaginativnim prijedlozima, nužno je analizirati uvjete u kojima u svakoj pojedinoj zemlji živi većina stanovništva kako bi se otkrili učinci različitih fiskalnih politika. Točno je da naš sustav iziskuje širenje opsega zaštite kako bi uključio sve nezadovoljene potrebe i sve ljude koji su još uvijek iz njega isključeni. Posebno bi te politike trebale ukloniti sve one elemente koji se odnose na zamišljenu obitelj u kojoj muškarac osigurava kruh a brižna žena je nezaposlena, bez prihoda i prava.

Bilo bi iznimno štetno tražiti za ovo zamjene ili prečice: jedini put ka društvenoj pravdi i održivom razvoju je sustav skrbi koji se zasniva na općem progresivnom oporezivanju i općim javnim uslugama. To je jedini model koji svim pojedincima omogućuje pravo na život u jednakosti.

4.    Spirala u kojoj se nalazimo, i koja se mora preokrenuti, sastoji se od nekoliko komplementarnih elemenata: kao prvo, javna potrošnja je srezana do maksimuma uz argument kako je vladin deficit neodrživ. Drugo, smanjeni su porezi koliko god se to moglo (posebno korporativni porezi i porezi na visoka primanja) uz argument kako niži porezi povećavaju kapacitet potrošnje domaćinstava a tvrtke ohrabruju u stvaranju novih radnih mjesta. Treće, radnička prava i plaće ograničeni su koliko god se to moglo, uz isti argument. Konačno, postoje sve namjere da žene nastave raditi prekarne poslove s nepunim radnim vremenom a ostave ih onda kada ih obitelj zatreba, uz argument kako bi to moglo ublažiti krivulju starenja stanovništva.

5.    Svi su ovi argumenti netočni. Kako bi im se suprotstavili nije potrebno ulaziti u komplicirane ekonomske analize; dovoljan je protuargument o stvaranju socijalne države na osnovi široko prihvaćenih načela koja bi trebala voditi javni sektor u demokratskom društvu, od kojih je najvažnije načelo “svakome prema potrebama, svatko pridonosi prema sposobnostima”; ovo načelo se zasniva na činjenici kako ogromna većina stanovništva nije u stanju osigurati svoje potrebe pojedinačno.
Povijest nam danas pokazuje puno jasnijima posljedice različitih političkih izbora, posebno onog koji se upravo nameće. Ono što je novo je promjena odnosa društvenih snaga zbog neizbježne suradnje profesionalaca, “stručnjaka” i institucija koji neoliberalnu doktrinu pokušavaju prikazati neutralnom, znanstvenom i jedinom izvodivom alternativom. Ovo je katastrofalno za društvo koje istovremeno proizvodi ogromni profit za glavne financijske prijestolnice. Predstavimo neke osnovne činjenice koje interesne grupe danas odbijaju.

6.    Rast PDV-a i smanjenje poreza na prihode je opasno: visoki porez na potrošnju je problematičan jer primjenjuje istu stopu na sve potrošače, što znači proporcionalno veće oporezivanje onih koji imaju manje (prisjetimo se kako zbog manje mogućnosti štednje siromašni troše veći udio svojih prihoda nego bogati). Za razliku od ovoga, proporcionalno oporezivanje prihoda igra redistributivnu ulogu. Sa druge strane, slabo izravno oporezivanje ne donosi dovoljno prihoda za održavanje dobre socijalne zaštite.

U svim zemljama koje imaju jaku socijalnu državu, progresivno oporezivanje je najveći izvor prihoda koji odlučno jača društveni konsenzus koji je omogućio široku prihvaćenost svih poreza. Razbijanje ove ravnoteže diskreditira sistem kojeg je narod izabrao a kao izravnu posljedicu jača sivu ekonomiju u kojoj nema radničkih prava niti mogućnosti kontrole proizvoda i usluga od strane građana. Podaci koji su u Španjolskoj dostupni potvrđuju kako je utaja poreza u razdoblju 2003-2012 porasla. Posljedični gubitak prihoda zbog rasta sive ekonomije vodi daljnjim rezovima koji dalje produbljuju de-legitimaciju i tako ukrug. To je ta spirala prema dolje u kojoj se nalazimo.

This article is also available in:

Translate this in your language

Like this Article? Share it!

Leave A Response