Saturday 07th December 2019
x-pressed | an open journal
October 3, 2013
October 3, 2013

Psihopatologija rasista

Author: Thanos Lipovats Translator: Lo
Category: Antifascism
This article is also available in: eneselfr
Psihopatologija rasista

U septembru 1994. izašlo je posebno izdanje Pshijatrijskih bilješki pod nazivom “Fašizam i psihijatrija”. Ono što slijedi je sažetak članka “rasizam i antisemitizam” od Thanos Lipovatsa.
1. Koncept ‘rase’
Vrsta, prema definiciji biologije, je varijacja vrsta definisanih zajedničkim prepoznatljivim genima koji se reproduciraju s generacije na generaciju i čije miješanje može dovesti do nove vrste. Prema klasifkaciji ljudskih rasa, postoje 3 azijske, 4 europske i najmanje 10 crnih rasa. Problem sa rasizmom počinje od naučno pogrešne pretpostavke o “uzročnij vezi” između fizičkih i duhovnih i moalnih karakteristima “hijerarhije” između vrsta. Pored činjenice da je naučno dokazano da su vještine i osobine ljudi povezane isključivo sa uvjetima njihove kulture, a rasa se definiše samo opisno fizičkim kriterijima, rasisti održavaju koncept rase definisane društveno-kulturalnim čimbenicima i smatraju mentalne/moralne karakteristike ljudi homogenim i nasljednim za sve pojedince koji u njoj žive. Činjenica je da se to uvjerenje ne temelji na znanju, već na pretpostavci koju je gotovo nemoguće opovrgnuti logičkim argumentima.

2. Biološko tumačenje rasizma
Prema biološkom tumačenju, agresivno odbacivanje i strah od drugoga se pojavljuje u svim narodima, pa se pretpostavlja da postoji agresivni instinkt i kod ljudi, kao i kod životinja. Za razliku od ove pretpostavke, postoji mišljenje da su ljudi jedina vrsta koja ubija drugoga zbog opstanka, tako je ljudska agresija podijeljena u dvije kategorije: a) instinktivna reakcija neposredne životne opasnosti i b) proizvoljni i namjerni napad na druge ljude, bez razloga. Rasistički napadi spadaju u kategoriju b.

3. Socio-ekonomsko tumčenje rasizma
Za sociologije, rasizam je oblik ideologije koji se temelji na teoriji frustracija, odnosno ličnog osjećaja neuspjeha koji vodi do agresivne rakcije na neprijateljski mitski objekat. Takva percepcija, međutim, se ne može objasniti na odgovarajući način zašto mase stalno zastupaju ideologije i motevo, jer se ne uzima u obzir nesvjesni, istorijski i kulturni aspekti fenomena, uvidom u rasizam samo u kontekstu liberalnog kapitalzma. Predstavljanjem bez svijest i istorije dimenziju socio-ekonosmkog tumačenja raszima, vidimo da se korijeni nalaze u tradicionalnom društvu prije kapitalizma: u ropstvu i isključivanjem ljudi drugih religija. Ovaj sistem ekonomske i intelektualne dominacije nikada nije nestao, već je prilagođen liberalnom kapitalizmu u stvaranju modernog rasizma kao imaginarnog nastavka zastarjelih odnosa dominacije.

4. Psihološko tumačenje rasizma
Prema psihološkoj teoriji, rasistička mržnja je “direktno proporcionalna” sa “nesposobnošću ega”, drugim riječima – rasista je vrsta neurotične osobe koja identificira lični integritet sa svojom (nacionalnom, itd.) grupom. Vrsta imaginarne identifikacije funkcionira kao psihologija mase. Ova analiza se fokusira na koncept “autoritativne ličnosti”, tip osobe koja nema nezavisnu moralnu svjest, poštuje ideale bogatih i žudi za moći, ima obrambeni, nepromijenjen stav prema svemu i opsjednuta je mislima o progonu, te nije u stanju da razlikuje stvari. Prema psihologiji ega, ta osoba mora biti potisnuta od strane svojih roditelja i nesvjesno ih mrziti, a s obzirom da to ne mogu shvatiti, prisiljeni su da usmjeravaju svoju mržnju prema manjinama koje su bezopasne i slabe i koje su lak plijen. Valja, međutim, napomenuti da porodica i odgoj nemaju veći značaj od socioekonomskih čimbenika, ali se postavlja u ukupnu vrijednost društva.

5. Kulturalno tumačenje
Od renesanse i reformacije razlike (između geografsih područja, gradova, saveza, zanimanja, hijerahije, privilegija) su nestajale, a promjene koje imaju i demokratske i individualističke karaktere su dijelom dovele do kapitalistizma i industrijske ekonomije. Kulturalno tumačenje rasizma se fokusira na rasistički stres zbog ukidanja tradicionalnih razlika u demokratskom društvu: ‘demokratsko izravnjavanje’ nesvjesno povlači za rasistu miješanje klasa, slojeva i grupa. Tako se ponovno reproducira demagoški, rasistički diskurs, koji je uvijek adresiran na “nezadovoljstvu” društvenih izvan-klasnih razlika. Oni ne sanjaju o budućnosti, već o prošlosti gdje se historija okreće i društvo je struktruirano na trojstven način: harizmatični vođa, statična hijerarhija i obožavatelji.

6. Psihoanalitičko tumačenje
Psihoanalitičko tumačenje rasizma se temelji na razvoju praiskonske scene i nesposobnosti određenog pojedinca da prizna postojanje spolnih razlika. Iskonska scena je kada vrlo malo dijete (1-3 godina) vidi seksualni odnos svojih roditelja ili bilo kojih drugih ljudi ili životinja, koje dijete “ne razumije”, ali mu da “značenje”, povezujući ga sa činom nasilja, užasa i isključivanja. Gledajući druge kako rade nešto što one ne razumije, u čemu ne može da sudjeluje, dijete sebe zamišlja kao “napušteni otpad”. Prevladavanje ove fantazije također znači i priznavanje postojanja seksualnih razlika, fetišizma i mizoginije, jer žene ne reaguju na fantazije o “faličkoj majci”. Ukidanjem tih simboličnih rodnih razlika, dolazimo do mita o “čistom” začeću i porijeklu, gdje su svi mitovi božanski i proizilaze iz čistog porijeka – poput arijevske rase i sl.

Rasisti planu lako, jer se nesvjesno seksualno uzbude kada primjete “ostalo”, jer ih svaka druga osoba (drugačija od konformizma spola i grupe) podsjeća na nešto što je nemoguće i zabrinjavajuće za njih – postojanje (seksualne) razlike. Dakle, prema psihoanalitičkoj analizi, rasista je u nerješivoj dilemi, jer je zarobljen u arhaičnom psihičkom stanju i okreće se oko imaginarne identifikacije sa drugima, koje ne može prihvatiti kao drugačije.
Dakle, drugi moraju postati “oni” (što je nemoguće) ili biti istrijebljeni. Dakle, odnos sa drugima je paranoičan i fetišistički, mnogo više otuđeniji od histerije ili neuroze.

Umjesto epiloga:

1994. u čast “Fašizam i psihijatrija”, Katerina Matsa piše:”Fašizam, rasizam u bilo kojem obliku, antisemitizam, usključivanje simboličnih razlika, isključivanje realnog, ponovno postaje noćna mora za čovječanstvo, iz koje trebamo da se probudimo na vrijeme.”
Ono što se desilo prije 30 godina, danas postaje imperativ, tako da njegova teorijska analiza postaje luksuz.
Sažeci iznad prestavljaju kratko i nepotpuno tučačenje rasizm. Ono što ujedinjuje ove sažetke jeste pojava rasizma kao nečega proizvoljnog i nerazumnog. Bilo da je negiranje znanstveno dokumentovane biološke evolucije, iskrivljene analize darvinizma, seksalne perverzije ili nesvjesnog osjećaja ropstva, fobije ili očajničkog pokušaja da izraze sebe i blokirane ličnosti, rasizam se uvijek javlja kao greška na neutemeljenim arugemntima. Stoga, nemoguće je pobiti rasističku osobu logičkim argumentima, na isti način kako je nemoguće razuvjeriti osobu koja misli da su slonovi ružičasti.

Ključno pitanje je kako aspurdno može biti u suprotnosti da se ova greška koristi na terenu, ubija ljude, uvodi se u politiku i otvoreno se koristi kao alat od strane onih na vlasti.

Creative Commons License
Psihopatologija rasista by Thanos Lipovats is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.

This article is also available in:

Translate this in your language

Like this Article? Share it!

Leave A Response