Thursday 25th April 2019
x-pressed | an open journal
September 21, 2015
September 21, 2015

Zagrebački Jogo Bonito

Author: Alja Gudzevic
This article is also available in: elenesru
Zagrebački Jogo Bonito

U sveprisutnoj temi bijega od rata na Bliskom Istoku u europskom se javnom diskursu malo spominjala Hrvatska. Iako je članica Europske Unije, Hrvatska nije članica Schengena pa je izbjeglice većinom zaobilaze na svojoj ruti prema sjeverno-europskim odredištima. No, kada je riječ o izbjeglištvu i bijegu od rata, ta ju tema nije zaobišla, jer su i državljani ove zemlje od početka rata u bivšoj Jugoslaviji i sami napuštali u potrazi za boljim ekonomskim, političkim i društvenim prilikama. Jedan je to od razloga zbog kojega bi se upravo ovdje mogla očekivati velika senzibiliziranost stanovnika i odaziv na pozive za solidarnost koju, kao što je poznato, nerijetko uskraćuju europske države podizanjem zidova, oružanim napadima, zatvaranjem u izbjegličke kampove i sličnim «dosjetkama» profašistički nastrojenih vlada i nemalog broja njihovih ksenofobno i rasistički nastrojenih zagovornika.

Broj osoba koje su pristigle u Europu preko Mediterana premašio je 300.000, od kojih je njih 200.000 došlo preko Grčke, a ostalih 100.000 su drugim rutama prispjeli na jug Italije. UNHCR, agencija Ujedinjenih naroda za pomoć izbjeglicama, objavila je da se samo od početka 2015. broj poginulih u pokušaju pristizanja na europsko tlo popeo do ogromnih 2.500. Prošle je godine ovaj jezivi broj bio veći za još 1.000 osoba koje su nestale ili poginule na tom putu.

Nakon Grčke, Makedonije i Srbije, velika većina ljudi u bijegu od rata, bijede i neimaštine zaobilazi Hrvatsku i odlučuje se na rutu preko Mađarske i Austrije najčešće do Njemačke, ali i Švedske, Danske i Norveške. Pa ipak, s obzirom na broj ljudi koji su zatražili azil ili supsidijarnu zaštitu u državama članicama Europske Unije, UNHCR-ova statistika pokazuje da je broj onih koji su to učinili u Hrvatskoj tek skromnih 4.857. Statistika obuhvaća vremenski raspon od 11 godina, odnosno od 2004. do svibnja 2015. godine. Od gore navedenog ukupnog broja tražitelja azila ili supsidijarne zaštite, odobreno ih je tek 165. Sklonište onima koji bježe iz ratom i bijedom zahvaćenih zemalja trebale bi pružiti države koje žive u miru, no s druge strane znamo vrlo dobro kolika je slaba birokratska učinkovitost u rješavanju tog gorućeg problema. Konkretno, u Hrvatskoj je vrijeme čekanja najčešće između 6 mjeseci i godine dana.

nk4

Balkanska je ruta na putu za siguran život neke bjegunce ipak zadržala ovdje, u Zagrebu. Prevladavajući animozitet spram azilanata nije spriječio one malobrojne koji su odlučili tim ljudima izravno pružiti pomoć pri integraciji. A uz ruku solidarnosti dali su im i loptu, i to onu nogometnu, kako bi sve bilo u znaku “fair playa” kako na sportskoj, tako i na humanoj razini.

Na takvu je ideju došla nekolicina navijača NK Zagreb koji su još 2000. godine ponovno osnovali udrugu «White Angels». Nezadovoljni situacijom i netransparentnošću rada tadašnje uprave nogometnog kluba Zagreb, nisu željeli sudjelovati u očiglednoj destrukciji. Ideja za osnivanje novog kluba i udruge već je dulje vremena bila prisutna. Udruženi u borbi protiv negativnih pojava u suvremenom nogometu, zastupajući nultu toleranciju za sve oblike diskriminacije u društvu, taj je klub navijača počeo promicati solidarnost, toleranciju, antifašizam i integraciju marginaliziranih skupina u društvo. Centar za mirovne studije i Mreža antifašistkinja Zagreba upoznali su navijače s azilantima u našem gradu. Angažman «White Angelsa» za njihovu integraciju u društvo rezultirao je organizacijom malonogometnih turnira u Italiji i u Njemačkoj, nakon kojih je inicijativa za održavanje turnira “All Colors Are Beautiful” realizirana i u Zagrebu. Pritom su organizirane i različite akcije, aktivističke tribine i radionice.

Ustrajni u želji za osnivanjem svog kluba, odnosno kluba koji će pripadati izravno članovima, okupljena je tako radna grupa koja je počela proučavati statute i uvjete Hrvatskog nogometnog saveza. S namjerom promicanja sportskih i antifašističkih vrijednosti i protiv negativnih pojava zastupanja u sportu osnovali su klub “Zagreb 041”. Klub funkcionira po modelu horizontalnog odlučivanja, po načelu jedan član – jedan glas. Direktna demokracija znači da je glavno tijelo skupština i da su svi članovi kluba su u skupštini, što nadalje znači da ne postoje funkcije kao predsjednik, tajnik ili uprava kluba. Radne grupe nastaju ako članovi kluba smatraju da za to postoji potreba, pa tako zasad postoje grupe za logistiku, administraciju i financije, marketing i promociju, tribinu i momčad. Članovi su kluba i žene i muškarci, trenutno njih stotinjak. Teren su iznajmili od niželigaša u Dugavama, a plaćaju ga od donacija, članarina i pomoći ljudi koji su podržavaju temeljnu ideju i odlučili su pomoći radu kluba.

NK2

Osim igrača iz Zagreba, klub čine i nekolicina doseljenika iz Senegala, Nigerije i Ugande koji su u Hrvatskoj zatražili azil. Zbog činjenice da je velika većina njih osjećala prazninu u svojoj svakodnevici, opisanu najčešće rečenicom “samo jedem i spavam”, ideja za “Zagreb 041” pokrenula je, osim psihofizičke aktivnosti azilanata i ispunjavanja slobodnog vremena svih članova i simpatizera, svojevrsno širenje društvene mreže u zajedništvu s ljudima što ih tamo upoznaju i s kojima se druže. Za registraciju tražitelja azila u klubu kažu da su primorani čekati potvrdu da ti strani državljani nisu članovi nogometnog Saveza u matičnim zemljama, no ovih bi dana registracija igrača trebala biti uspješno završena te će ubrzo zaigrati i na službenim utakmicama.

Nogomet je medijski najeksponiraniji sport, a time ujedno i odličan primjer za iniciranje i ostvarenje ovakvih poruka i priča. Premda, s jedne strane, nacionalističke i rasističke konotacije u svijetu nogometa često zasjenjuju igru, inicijative kao što je klub “Zagreb 041” predstavljaju alternativu i u sportskom i u društvenom kontekstu. Slična je bila i sudbina trenera ovoga kluba, Celestina Olisa, koji je bio nogometni trener djeci u jednom zagrebačkom klubu. Roditelji te djece brzo su prepoznali, osim sportskog, i humanistički model edukacije svoje djece pa su, želeći promicati multikulturne vrijednosti i interkulturno iskustvo, odlučili zadržati Celestina kao trenera u klubu. Sad on već 3 mjeseca trenira igrače kluba “Zagreb 041” koji se natječe u trećoj zagrebačkoj nogometnoj ligi. Članovi i simpatizeri ovoga kluba neosporno promoviraju poruku nogometa kao sporta solidarnosti, zdravog natjecanja i poštivanja protivnika. Vraćajući nogomet tamo gdje tvrde da mu i jest mjesto – u lokalnu zajednicu, transformiraju upravo ovu potonju i promiču ideju dobrog sporta, društvene integracije i ravnopravnosti svih članica i članova, potvrđujući Camusovu misao iz ’50-ih godina da on sve što zna o moralu i ljudskim dužnostima duguje upravo – nogometu.

NK

Creative Commons License
Zagrebački Jogo Bonito by Alja Gudzevic is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.

This article is also available in:

Translate this in your language

Like this Article? Share it!

Leave A Response