Thursday 19th September 2019
x-pressed | an open journal
March 4, 2014
March 4, 2014

BiH Piše svoju revoluciju u “Knjizi radosti” na sahranama Vlade, dok je policijska represija u porastu

Author: anonymous
Source: Revolution News!  Category: Protest
This article is also available in: elen
BiH Piše svoju revoluciju u “Knjizi radosti” na sahranama Vlade, dok je policijska represija u porastu

Sretni vladin pogreb održava se u Tuzli, jedan od najživljih oblika protesta ljudi iz Bosne i Hercegovine usvojen je da širi poruku da je vrijeme za stvarne promjene došlo za njih. [Izvor]

Policija u Bosni i Hercegovini lovi ljude koji sudjeluju u direktnim akcijama protiv vladajućih klasa, kako se represija protiv njih pojačava. Usprkos svim prijetnjama, premlaćivanjima, ucjenama i propagandi zaposlenih od države, pobunjenici se i dalje okupljaju u plenumima (javnim okupljanjima) gdje donose odluke za svoje vladare, i odupiru se. Policijska represija je porasla u posljednjih nekoliko dana, budući da su narodni plenumi postali moćniji i pobuna protiv vladajućih klasa se širi i preinačuje.

zenica-blog-1

Demo u Zenici, 4.3. Foto Zenica Blog.

Policijska represija nije samo imala za cilj zastrašiti i uplašiti ljude koji sudjeluju u gotovo svim- pobunama protiv vladajućih klasa, već je isto tako s ciljem ometanja borbe ljudi protiv nacionalizma kako bi ih mogli lakše kontrolisati i zadržati razdvojene.

To je osobito vidljivo u Mostaru, gdje policija pokušava zaustaviti ljude iz Istočnog dijela grada – uglavnom bosanskog – da se ujedine u prosvjedima s ljudima na Zapadu,gdje živi uglavnom hrvatsko stanovništvo, odvojene mostom. Ljudi u Mostaru sudjeluju u protestnim-šetnjama, oni su usvojili ovaj oblik protesta tako da se oni također mogu ujediniti, ali policija konstantno blokira most koji oni moraju prijeći da bi mogli to učiniti. Ovaj video sniman početkom 5. prosinca prikazuje kako policajci blokiraju ljude u istočnom dijelu Mostara od prelaska na zapadnu stranu. Prije tri dana, policija je ozlijedila nekoliko prosvjednika kako bi ih zaustavili od prelaska preko mosta u Mostaru, na drugu stranu. Ljudi su vikali na policajce potiskujući ih: “Fašisti”! Kad god je policija pokušala uhititi neke od njih, ljudi su ih spasili iz ruku policajaca. Jučer, policajci su ponovno blokirali cestu kojom su prosvjednici- hodali , s prosvjednicima otišli u drugom smjeru. Policija ih je lovila, i oni su igrali ovu igru mačke i miša  nekoliko puta. Na kraju, ljudi su bili pametniji i okružili policiju na mostu zahtjevajući objašnjenja od šefa policije o svojim razlozima za zaustavljanje mirne šetnje ljudi. Blokada Titovog  mosta je trajala oko pola sata, nakon čega su se prosvjednici vratili na Španjolski trg, a zatim razišli da bi se ponovno sastali danas.

Policajci idu za najglasnijim prosvjednicima pojedinačno. U Mostaru, policija je pretukla čovjeka koji je pokrenuo prosvjede tamo, posve sam – možete pročitati njegovu priču ovdje. Muharem Hindića – Musica je povrijeđen u nogu od strane policajaca iz specijalnih postrojbi, “tupim predmetom”. Nekoliko djevojaka i žena također su premlaćivane u ovom napadu.

zenica-blog-2

Muharem Hindića – Musica je započeo proteste u Mostaru, razgovarajući s ljudima na ulicama o nepravdama koje traju u korist vladajućih elita. Nekoliko dana prije, on je bio napadnut od strane policije.

Zašto su murjaci sve više nasilni u Mostaru? “Da li oni pokušavaju izazvati otvoreni sukob na bilo koji način?” To je jedna od opasnosti s kojom se pobunjenici u Bosni i Hercegovini suočavaju: “U veljači, nešto se nepovratno promijenilo. To je bilo buđenje građanske svijesti i građanske hrabrosti, koje nikakva policijska brutalnost i sustavno širenje dezinformacija od strane Ministarstva unutarnjih poslova (policije) ili ujedinjene snage BiH političke klase nad kupljenim-isključivanjem medija nije uspjela ugušiti. Prosvjedi u cijeloj Bosni i Hercegovini su u toku već gotovo mjesec dana i nema naznaka da će se zaustaviti u  skorije vrijeme . “

zenica-blog-3

Tragovi rata su još uvijek vidljivi svuda u BiH, nakon 19 godina.
Foto je iz Mostara

Kao što je objašnjeno ovdje bijes i gnjev koji su prasnuli u prvim danima pobune jasno su pokazali da to nije nešto što su ljudi htjeli da koriste na duže staze. Međutim, to im je pomoglo da stvore prostor koji im je potreban za “neposrednije ostvarivanje snažnog pritiska na institucije sustava i političke stranke.” Dok su ljudi učili iz dana u dan kako bolje da iskoriste plenume – “Upravo mogućnošću takve akcije same osvojena je lekcija koju će biti teško zaboraviti “- uzeti natrag svoje živote od elita koje ih tlače,  policijsko nasilje i represija eskaliraju. Ovdje su detalji o policijskoj brutalnosti – ničim izazvanoj – i razlog za to bi moglo biti predviđanje strašne perspektive, nije iznenađujuće da kada elita gubi svoju moć da kontrolira ljude onda tlači: Naredbe policije da napadnu ljude u Mostaru “, može se objasniti samo panikom i strahom  političke klase (prema hrvatskom narodu) da će se masovnim socijalnim protestima pridružiti Hrvati takođe. Evidentno je da bilo kakva upotreba sile protiv građana, svako kršenje njihovih ljudskih prava će se im se vratiti, osvetiti pravom reakcijom revolta iz naroda, koji nisu spremni tolerirati bilo kriminalno ponašanje policije, političara, tajkuna, niti bilo koga drugog. Imajući to u vidu, nekoliko pitanja moraju se postaviti: Da li oni pokušavaju, viseći održati se na vlasti, da isprovociraju eskalaciju socijalnih protesta na ivicu otvorenog klasnog sukoba , naredivši pretjerane upotrebe sile protiv ljudi? Ako je to ono što oni namjeravaju, to znači da su spremni snositi posljedice takvog razvoja. “Izvor.

U Sarajevu, policija je otvorila promet u ulici koja je bila okupirana od strane prosvjednika, bez da ih je o tome obavijestila, te je jedan automobil uletio među ljude pritom ranivši barem jednoga od njih. Svjedok tvrdi da je vozač bio u uniformi, te da je došao iz pravca predsjedničke palače.

zenica-blog-4

Na ovom prosvjedu jedna je žena izjavila da ju je policija uhitila, odvela u stanicu, i držala je tamo 6 sati neprestano premlačivajući je. Sve samo zato što se usudila sudjelovati u prosvjedima. Policija tvrdi da je “napala” policajca sa kišobranom, no Dzemila Mujan opovrgava to, te pokazuje svoje modrice ljudima na prosvjedu.

Iako je policija uhitila popriličan broj ljudi, od 3.  Veljače , oni nisu uspjeli izbrojati broj ljudi koji su držali u pritvoru. Bili su zauzeti s jednim drugim brojanjem: naime šef policije Bosne i Hercegovine hvalio je u Parlamentu činjenicu da je između 5. i 20. Veljače na prosvjed protiv vladajuće klase, ujedno i policijskih šefova, izašlo točno 42.442 ljudi. Neki od tih ljudi su sada terorizirani od strane policije dok bivaju pozivani na razgovore o “oštećivanju vlasništva” ili čak “terorizmu”, iako panduri ne mogu stvarno objasniti koja šteta ili pak terorizam je počinjen nad vladinim zgradama pošto su osigurane, te nije bilo žrtava koje bi odgovarale optužbama za “terorizam”.

Međutim, panduri znaju, na iznenađenje prosvjednika, za nasilne prosvjede koji se spremaju za 7. Veljače. Još jedan, ne previše pametan način zastrašivanja. Izvor

Sretni vladini pogrebi

U Sarajevu prosvjednici organiziraju pogrebe za vladu i političke stranke, te pozivaju svakoga da dođe upisati “saučešća”  u “Knjigu Radosti” na njihovom pogrebu.

U Tuzli, vlada je pokopana tijekom uličnog karnevala organiziranog od strane studenata i učitelja katoličke škole, na kojem su paradirali sa maskama i kostimima policije, kriminalaca, vila, vilenjaka, trubača, doktora, pogrebnika.  Također su nosili lijes koji je simbolizirao vladu Tuzle, uz riječi studenata o dolasku vremena za prave promjene, bodrene od strane prolaznika. Poprilično veseli pogreb.

zenica-blog-5

Ljudi su pozivani da dođu na vladin pogreb u Tuzli i Sarajevu te upišu svoja “saučešća” u “Knjigu Radosti”.

Klasni rat u Bosni i Hercegovini eruptirao je nakon što je policija pružila represiju nad mirnim prosvjednicima u Tuzli, koji su samo tražili natrag svoje poslove sa kojih su otpušteni nakon “uspješne privatizacije”.  Nakon što su spalili vladine zgrade, ljudi su stvorili svoja vlastita otvorena mjesta –zvana plenumi– sa kojih su pružili otpor kantonskim vladama Tuzle, Una-Sane, Sarajeva, te Zenice-Doboj. Također su otpustili načelnika Tuzlanskog kantona (Sead Čauševića), načelnika Zenica-Doboj kantona  (Munib Husejnagića), Sarajevskog kantona (Suad Željkovića), te predsjednika Skupštine Hercegovačko-neretvanskog kantona (Ramiz Jelovca). To je borba protiv društvene nepravde, kao i protiv etničkih podjela.

zenica-blog-6

Sarajevo, Bosna i Hercegovina, 7. Veljače, 2014, dva dana nakon erupcije narodnog ustanka protiv vladajuće klase.

Od 5. Veljače ljudi iz gotovo 20 gradova održavaju skupove, prosvjedne šetnje, zasjedanja, i/ili gradske plenume (Banja Luka, Bihać, Brčko, Bugojno, Cazin, Donji Vakuf, Fojnica, Goražde, Konjic, Maglaj, Mostar, Orašje, Prijedor, Sarajevo, Tešanj, Travnik, Tuzla, Zavidovići, Zenica). U 8 od 10 kantona Federacije, te u  Području Brčko ljudi su osnovali reprezentativne plenume. Do sada, ovi oblici borbe uspjeli su stati na kraj praksi “zlatnih padobranaca” (jednogodišnjoj plači isplaćenoj bivšim predstavnicima skupštine i vladinih ureda), imali su lokalni parlament u Sarajevu, Općinsko vijeće Cazin prihvaća zahtjeve narodnog plenuma u njihovim gradovima. Narodni plenum također je prisilio parlamentarce na smanjenje vlastite plače za 20 posto.

zenica-blog-7

BiH, 19 godina nakon rata. Slika je iz Mostara.

Mediji pokušavaju stvoriti sliku o plenumima kao nešto što oni nisu, te sve dok su plenumi otvoreni svatko može predložiti bilo što. Bio je jedan slučaj kada je redoviti sudionik Zvonimir Bosnjak predložio da plenum kandidira profesora Besim Spahića za premijera, te su lokalni mediji odmah pokrenuli priču kako je plenum već predložio nekoga da se natječe za ulazak u vladu, što nije bilo istina. Kasnije, pošto su svi znali da profesor ne bi prihvatio to mjesto,kao što je i odbio,mediji su okrivili plenum za izradu prijedloga bez da su prije toga pitali njega. Lokalni mediji su pokušali koristiti istu taktiku u diskreditaciji plenuma iz Tuzle, međutim nisu bili uspješni pošto su ljudi sudjelovajući na tim skupovima shvaćali zašto su mediji protiv njih.

Ovo je primjer kako medijska propaganda konstantno pokušava potkopati i napasti kredibilitet tih javnih skupova. Međutim, ljudi koji sudjeluju na tim plenumima kažu da nikad neće predložiti nekoga za mjesto premijera, pošto su oni alat za pritiskanje političara ka poštivanju narodnog dnevnog reda i i njihovog rada.

zenica-blog-8

“Stop nacionalizmu”, grafit na vladinoj zgradi spaljenoj tokom društvenog protesta 3. Veljače u BiH.

Zenica je jedan od najvitalnijih mjesta u kojima se prakticira početni oblik direktne demokracije. Svaki dan u podne ljudi izlaze na ulicu protestirajući. Prakticiraju to već 25 dana. Na svakom protestu sudjeluje između 300 i 500 prosvjednika. Prethodnih dana pridružili su im se i studenti. U njihovom plenumu u Zenici, nakon što su otpustili svoju vladu, organizirali su 10 grupa da rade na 3 000 zahtjeva koji su predstavljeni na plenumu.

7. Ožujka, delegati više plenuma BiH sastat će se u Tuzli kako bi raspravili i artikulirali o njihovim zahtjevima na razini federacije. Pošto je ovaj skup poprilično važan korak za narod u BiH od samog početka pobune, policija je u panici. Već su počeli izdavati prijetnje kako bi ih zaplašili, kao što su objave da će 7. Ožujka izbiti nasilni protesti. Ljudi nemaju pojma o čemu policajci pričaju pošto se delegati na plenumu na federacijskoj razini neće sastati kako bi protestirali.

Na kraju Veljače,  2000 ratnih veterana, pripadnika vojske Republike Srpske, protestiralo je u Banja Luci, u srpskom dijelu Bosne i Hercegovine, tražeći da osoba koja ih predstavlja u vladi bude otpuštena i zamijenjena osobom izglasanom na narodnom plenumu. Činjenica da su ratni veterani prihvatili ideju o narodnim plenumima je vrlo značajna za situaciju u BiH, naročito pošto je propaganda protiv pobune u BiH u Srpskoj velika jer mediji izmišljaju svakakve vrste straha. Ratni veterani na strani sa zahtjevima naroda povodom narodnih prilika, vladine korupcije i nepotizma, također zahtijevaju da se razmotri privatizacija. U Brčkom narod zahtjeva da vlada otkaže “Slavlje dana Brčkog distrikta” za koji su vlasti planirale potrošiti 100 000 eura. Vladini pogrebi je slavlje koje oni žele.

zenica-blog-9

“Nemam posao jer nemam vezu da bi ga dobio”

Nemam posao jer nemam vezu da bi ga dobio ” – ovo je priča jednog od četiri čovjeka u Bosni i Hercegovini, gdje je privatizacija dovela do toga da su ljudi bačeni na ulicu bez sredstava za život. Vladajuća klasa štiti “svoje” osiguravajući im radna mjesta u državnoj birokraciji i ujedno podupire sve veće osiromašenje ostalih radnih ljudi. To je jedan od razloga zašto u Sarajevu i Tuzli ljudi simbolično rade sprovod svojim vladama.

U Zavidovićima, grad blizu Zenice, 90 posto stanovništva ovisio je o drvoprerađivačkoj tvornici koja se zove Krivaja, koja je uništena privatizacijom. Ljudi su “bačeni” na ulicu a ovaj video prikazuje kako neki od njih prosvjeduju u šatorima, na hladnom, zadnja dva tjedna, potpuno zanemareni od strane njihovih poslodavaca. U Zavidovićima mještani također organiziraju svoj plenum, a 90 posto od njih je nezaposleno.

zenica-blog-10

Prosvjed u Zenici 7. ožujka, delegati plenuma iz više gradova okupit će se u Tuzli.

Jedan od njih je Damir Arsenijević sa Sveučilišta u Tuzli ovdje piše jasnu poruka sa prosvjeda u Bosni i Hercegovini: “Vrijeme nacionalističkih elita, koje su ukrale resurse ove države, zajednička dobra i kapital u krvi od rata i genocida, je prošlo. Nije slučajno da je 85 najbogatijih oligarha u Bosni i Hercegovini zajednički “teško” 9 milijardi dolara (prema WealthX). To bogatstvo opljačkali su od bosanskih građana pomoću loših zakona kojima su sipali novac u svoje džepove ili su ga dobili od međunarodne zajednice da se ukroti stanovništvo u skladu s etničkim kriminalom u strahu od povratka u sukobe.

Borba građana je odlučna – da se stvori prostor za izravno demokratsko sudjelovanje, inzistiraju da se njihovi glasovi čuju i da se na njihove akcije računaju.

zenica-blog-11

“I am crazy enough to change Bosnia”

Lokalni i međunarodni političari su u dogovoru održavali i dopuštali parazitski, nezgrapne i nepotističko nacionalne birokratske strukture koje su iscrpljivale građane Bosne i Hercegovine gotovo 22 godine. Bijesni i očajni građani koji su prisiljeni prekapati po smeću da bi preživjeli i davati mito za osnovne usluge konačno su ustali da stanu na kraj svakodnevnom strahu od nacionalno privatiziranog ropstva. Slike iz ovog ropstva su: radnik koji nije plaćen za rad gotovo 4 godine ali je prisiljen da ide na posao svaki dan bez zdravstvenih beneficija i mora gledati kako njegova supruga umire u agoniji jer joj on nije mogao priuštiti zdravstvenu zaštitu, student koji je prisiljen dati ogroman mito ili prodavati svoje tijelo da prođe ispit te diplomira znajući da će biti nezaposlen i da neće imati nikakvu perspektivu za budućnost, žena čiji je sin bio teško pretučen od strane policije jer si je uzeo pravo na ulici zahtijevati kraj gladi, pitala  ga je da pokaže svoje modrice na plenumu u Tuzli koji se sastoji od preko 700 ljudi.”

Za protekle 22 godine državljani Bosne i Hercegovine koji su preživjeli rat rekli su da su “slučaj za milostinju” i da žive u “crnoj rupi”, da su suočeni sa neizvjesnom budućnošću i da je najbolje čemu se mogu nadati da će dobiti i biti zahvalni na tome  da se njihovoj djeci ponudi prilika da rade u američkim vojnim bazama u Iraku i Afganistanu i servisiraju te ratove. Za protekle 22 godine nacionalne-kapitalističke elite su silovale i ubijale, psihički i fizički zlostavljali žene, muškarce i djecu, podjednako, u pokolju koji je označen kao “prijelaz u demokraciju”. Od kraja rata, 1995. godina, umjesto oplakivanja strašnih gubitaka, građani Bosne i Hercegovine su bili prisiljeni od strane domaćih i međunarodnih čimbenika, podjednako, prihvatiti da oni mogu samo govoriti i djelovati ako prihvate status žrtava dok će se skrivajući iza žrtava nacionalne elite bogatiti krađom njihovog bogatstva.”

zenica-blog-12

“Prosvjedi su stvorili, po prvi put, šansu za Bosnu i Hercegovinu da se preseli iz melankolije u plač: to jest, da se suoči s gubitkom i počne brojati dobitke od rata. Naš je život onaj koji je preživio rat i genocid, koji preživljava osjećaj dubokog nepovjerenja – dok neki očekuju spas. Naš je život onaj koji gleda kako se brutalno radi korumpirana privatizacija javnih poduzeća, život koji samo sanja o bijegu iz ove zemlje, život koji zna da je njegova jedina izvjesnost da se može umrijeti u samoći i gladi. To je život kojeg moramo oporaviti – stvoriti iznova humanije i društvenije veze koje nude mladost ove zemlje, plodnu, a ne bezličnu budućnost. I to je to, život koji u agoniji i boli odustaje od nepovjerenja i napornog rada u proizvodnji, i prakticira različite budućnosti sada. Kako ću znati? Ja sam dio ovog života svaki dan, ja podsjećam sebe da treba izaći na ulice kako bi prosvjedovao, da bi se političko tijelo u javnom prostoru pokrenulo i prakticiralo svoju budućnost – jer to je naša jedina šansa za preživljavanje.” Izvor.

Dakle, “Jeste li dovoljno ludi da promijenite BiH?” Prosvjednici su otvorili stranicu na kojoj pozivaju ljude, posvuda, da odgovore na to pitanje – da, oni se zovu “ludim” i “teroristima”. Neki “teroristi” ti pobunjenici doista i jesu. Evo ga: Ludi dovoljno za promijeniti Bosnu.

zenica-blog-13

This article is also available in:

Translate this in your language

Like this Article? Share it!

Leave A Response