Tuesday 23rd July 2019
x-pressed | an open journal
March 25, 2014
March 25, 2014

Intervju sa Lo, anarhistkinjom iz Bosne i Hercegovina

Author: Slobodari Translator: Slobodari
Source: Slobodari  Category: Dialogues
This article is also available in: elenfr
Intervju sa Lo, anarhistkinjom iz Bosne i Hercegovina

– 2 mjeseca nakon početka protestnog pokreta u Bosni i Hercegovini, gdje se sada pokret nalazi? Organizujete li još uvijek plenume građana i da li vaše zahtjeve čuje vlada?

Trenutno se dešava mnogo stvari. Razni elementi su uključeni: jaka policijska represija, politička i medijska propaganda itd. Na početku, plenumi su zračili pozitivnom energijom. Ali su nevladine organizacije preuzele kontrolu nad plenumom. Nisu ‘nametali’ svoje organizacije, ali su kriminalizovali prosvjednike na plenumima. Bilo je optužbi protiv demonstranata koji su svoj bijes manifestirali kroz direktne akcije. Međutim, plenumi su trenutno diskreditovani. Vlada se više ne plaši plenuma koji nema moć i demonstranata koji na miran način izražavaju svoje nezadovoljstvo. Kada smo se pokušali okupiti zbog solidarnosti sa uhapšenima tokom protesta, predstavnici NVO su počeli da demonstrante dijele na ‘dobre’ i ‘loše’ demonstrante. Kada je uhapšen drug Nihad, pokušali smo da dobijemo podršku plenuma, ali su organizatori i aktivisti nevladinih organizacija rekli da Nihad mora da plati zbog bacanja molotovljevog koktela. Također, 7. februara smo u početku mislili da su uhapšene 33 osobe (kako su nam rekli), ali su sljedeće informacije bile da je broj duplo veći. Policija je tvrdila da su oslobođeni svi ljudi, ali to nije bila istina. U policijskim stanicama širom Sarajeva su ostali uhapšeni momci, koji su bivali pretučeni i poniženi od strane policije (prim. prev. intervju sa anarhistom koji je bio jedan od onih koji su ostali u zatvoru nakon policijskog i medijskog izvještaja da su svi pušteni možete pročitati ovdje).

Danas plenumi više nemaju smisla. Članovi NVO koji su preuzeli kontrolu nad pokretom su slomili filozofiju pokreta time što su počeli dovoditi političare na plenume, uključujući i bosanskog predstavnika međunarodne zajednice – Valentina Inzka, Nikolasa Hila iz Američke ambasade i delegate iz talijanskog parlamenta. Zbog čega? Jedino logično objašnjenje vidim u NVO monopolu nad plenumom, koji isti namjeravaju koristit za projekte i finansijsku podršku od SAD (USAID, NED). I to nije nikakva tajna da su članovi NVO povezani sa američkom ambasadom u Sarajevu. Na prvim plenumima se okupljalo nekoliko hiljada prosvjednika koji su željeli da se njihov glas čuje. Danas ih nema ni 100. Mnogo ljudi je napustilo plenume, jer znaju na koji način rade nevladine organizacije i nemaju povjerenja ni prema partijama, ni prema NVO, niti prema bilo kome.

– Na plenume su dolazili razni ljudi – studenti, radnici, ratni veterani. Kako ti ljudi reaguju na sva dešavanja i proteste? Kako reaguju na prisustvo nevladinih organizacija?

Kada su protesti bili nasilni, mnogi stariji koji su prošli kroz rat su bili u jednu ruku šokirani i uplašeni, ali je većina držala do toga da je to jedini način da se glas nezadovoljnih ljudi čuje. Ali mislim da su neke stvari evoluirale nakon protesta i plenuma – ljudi su počeli da se bave pitanjem klase, umjesto nacije i počeli pričati o socijalnoj pravdi. Nešto o čemu nije bilo ni riječi u Bosni zadnjih 20 godina. Što se NVO tiče – kao što je već rečeno – nije više tajna da nevladine organizacije pripadaju političkim strankama i američkoj ambasadi. Ljudi generalno ne vjeruju aktivistima iz nevladinih organizacija i napuštaju pokret i proteste, jer isti imaju previše utjecaja. S obzirom da ne postoji neka platforma / neformalna organizacija koja bi okupila ljude koji su protiv politike nevladinih organizacija – pokret se jednostavno gasi.

– Cijeli pokret u Bosni je bio spontani pokret. Bez uticaja bilo koje organizacije?

Da. U Sarajevu su ljudi izašli na početku kako bi izrazili solidarnost sa radnicima i prosvjednicima u Tuzli, a pokret u Tuzli je pretrpio tešku i brutalnu represiju od strane policije. Naravno, represija se proširila i na Sarajevo. Policija je bacala ljude u rijeku preko ogromnog zida i prijetila im oružjem!
I mi trenutno radimo na otvaranju alternativnog mjesta gdje ljudi mogu dolaziti i dijeliti svoje ideje i nastaviti kretanje energije, bez uticaja nevladinih organizacija. Ljudi su ovdje jako oprezni zbog politike do te mjere da ako kažete riječ ‘organizacija’, odmah vas pitaju za koga radite. Još uvijek drže do toga da ste – ili apsolutno nezainteresovani za političko stanje, ili radite za neku stranku. Stoga je bitno imati mjesto – ne organizaciju – koje je slobodno od partija i/li nevladinih organizacija. I često se priča o “bosanskoj revoluciji”, ali to nije revolucija, već evolucija. Ljudi koji nikada nisu pričali o klasnoj borbi, zbog etničkih i nacionalnih podjela, danas to čine. Danas vidimo muslimane i Hrvate kako se bore na istoj strani barikade. Ljudi su počeli shvatati da su oni svi isti, sa istim ili sličnim problemima. I da nije problem u partiji i lideru, već čitavom sistemu.

– Može li se buntovni duh proširiti na srpski dio Bosne i Hercegovine?

U Republici Srpskoj nije bilo masovnih protesta. Na početku je održan neki marš nevladinih organizacija u znak solidarnosti i nezadovoljstva u Banjoj Luci. Prije nekoliko sedmica su se okupili veterani Republike Srpske, koji su izašli pokazati solidarnost sa buntovnim narodom u Federaciji. I to je ogroman korak, jer postoji realna politička propaganda koja dijeli ljude na etničke grupe, a ljudi su konačno shvatili da su političari preko naše krvi došli do svoga novca.

– Ljudi u Bosni i Hercegovini i nisu baš previše upoznati sa anarhijom. Da li se anarhistički pokret u Bosni nakon protesta razvio? Da li je stekao značaj?

Ljudi koji su prisustvovali protestima, počeli su da stvaraju pozitivnu sliku o anarhizmu. Prije protesta, nevladine organizacije su voljele da se igraju sa pojmom ‘anarhizma’ i generalno nisu dobili simpatije. Danas ljudi shvataju da postoji realan pokret i realan bijes. Pokret se, definitivno počeo razvijati velikom brzinom. Ljudi bolesni od politike počinju da pokazuju interes za anarhizam, ne samo mladi, već sve generacije. Poslije rata, zbog nacionalizma i svih sranja koja su nas zadesila, nije bilo mjesta za anarhizam. Sada je došao njegov trenutak.

– Šta je osnova nezadovoljstva u Bosni?

Mi ovdje nemamo ništa. Prosječna plata je 150 eura mjesečno. Minimalna plata je 20 eura mjesečno. Minimalna penzija je 1 euro mjesečno, prosječna oko 120 eura. Nema povlastica ni za studente. Pri završetku studija, ljudi nalaze poslove apsolutno nevezane za struku, a većina ostaje bez posla. S druge strane – naši političari su najbolje plaćeni u Evropi. Korupcija je ovdje veliki problem. I političari sa svojim nacionalističkim diskursom su preusmjerili pozornost ljudi sa ovih problema. Danas među narodom Bosne i Hercegovine, uključujući i one koji su proživjeli rat, nacionalizam više nije popularan. Danas smo svi zajedno protiv politike.

– Kako vidiš budućnost Bosne?

Jedino rješenje je uništenje postojećeg sistema. Ljudi su bolesni od ovog sistema koji je proizvod rata. Politički sistem je dizajniran tako da dijeli ljude i širi mržnju među raznim etničkim grupama. Ali iza te maske, političari su vrlo povezani i zapravo nemaju nikakvih problema sa nacionalizmom u svom privatnom životu. Na primjer, sin predsjednika RS je oženio muslimanku, s čime je isti bio oduševljen, ali paralelno s stime, on ovaj pokret naziva opasnim po srpski narod, tvrdeći da smo kupili oružje kako bi napali Srbe i RS. Što se same Republike Srpske tiče, ukoliko bosanski Srbi žele svoju samostalnost, imaju izbor. Mi ćemo učiniti sve da ovaj pokret nastane da se razvija. Ljudi imaju izbor sada – promjene ili nastavak života u postojećem sistemu.

Nadam se organizaciji nezavisnih radničkih saveza. U Tuzli su radnici već počeli da organizuju zasjedanja u fabrikama. U Bosni postoje sindikati, ali svi pripadaju jednoj političkoj stranci. I naravno, postoji zakon BiH koji odobrava da u ugovoru koji radnik potpiše, mora da se obavezuje da nikada neće stupiti u štrajk. U suprotnom može da ode u zatvor. Primjera radi, jedan pripadnik specijalne snage je tokom protesta skinuo svoju kacigu, moleći nas da ih ne gađamo, jer oni razumiju naš bijes i ne žele da koriste silu, ali isto tako ne mogu preći na našu stranu, jer rizikuje 15 godina zatvora zbog tog čina. Naravno, ne opravdavam pandure, oni su to što jesu, ali također mora da se i to polje shvata drugačije u Bosni nego od onoga u Evropi. Mnogi panduri, oni stariji od 40 godina, su branili ovaj grad i bili dio Patriotske Lige za vrijeme rata. Bili su ljudi koji su branili svoje prijatelje i porodice, a sada se nalaze na suprotnoj strani barikade – kao i oni protiv kojih su se nekada borili. Danas su oni neprijatelji.

– Imate drugove koji su još uvijek u zatvoru?

Da. Šestero drugova je uhapšeno nakon demonstracija (mjesec dana kasnije). Trenutno su svi pušteni da se brane sa slobode, osim Nihada, međutim – i oni čekaju izricanje kazne na temelju optužbi za terorizam. Ne znamo tačan razlog zašto Nihad nije pušten zajedno sa njima. Kao i svi ostali drugovi, Nihad je preuzeo odgovornost za spaljivanje državne zgrade. Terete ga za terorizam i prema tome može da dobije od 10 do 20 godina zatvora. Nihad, kao i svaki drugi stanovnik Bosne, ima debele razloge zašto je to uradio. On već 5 mjeseci nije primio svoju platu. I to nije rijedak slučaj, to se često dešava – ljudi ne dobijaju novac koji zarade.

Trenutno imamo advokate koji obrađuju slučajeve šest osoba optuženih za terorizam. I jedino što nam ostaje jeste informisanje ljudi, akcije solidarnosti i čekanje suđenja. 7. aprila bi Nihad – ako sudija ne donese ponovno odluku, trebao biti pušten na slobodu. Ne znamo šta će se desiti, ali bilo šta da se desi – mi stojimo čvrsto iza njega i spremni smo da mu pomognemo na bilo koji način. Aktivno saučesništvo sa Nihadom!

– Hvala ti puno, Lo. Želim vam puno snage i sreće u borbi.

Hvala tebi dva puta i vidimo se na barikadama.

This article is also available in:

Translate this in your language

Like this Article? Share it!

Leave A Response